Ljubav – primjer jednoga referata – Željka Mesaroš 4 g

TEHNIČKA ŠKOLA

EUGENA KUMIČIĆA 55

35000 SLAVONSKI BROD

Ljubav

 

IME I PREZIME: Željka Mesaroš

SMIJER: Tehničar pt prometa

RAZRED: 4. G                                                                 

U Slavonskom Brodu, 6. veljače 2004.g.

UVOD

Ljubav. Što je to ljubav, kako ju zapravo definirati postoji li jedna rečenica u kojoj je sažeta sva njena vrijednost, sva suština kojom ona zrači? Naravno, postoji mnogo definicija ljubavi, jer koliko ima ljudi na zemlji, zasigurno ima toliko definicija ljubavi. Svaki čovjek ju doživljava drugačije, drugačije se odnosi prema njoj, drugačije ju ima percepiranu u svom svijetu vizija i mašte. Još kao mala djevojčica zamišljala sam da je ljubav sunčeva zraka koja kad obasja dvoje ljudi spoji ih jednom svojom tajanstvenom energijom i oni postaju jedno veliko srce žarke crvene boje, što je boja žešÄ‡a ljubav je veća, snažnija. Dok sam bila u vrtiću tete su nam čitale priče o prinčevima na bijelom konju koji su spašavali svoje male princeze u nevolji i svak takva priča imala je sretan završetak jer je dobro srce odnosno ljubav pokazala svoju moć i  okitila kraj sretno.

Baš je lijepo biti malen, okružen si rukama koje te štite, čuvaju i vole, sve ti se čini jednostavno lako nitko ti ništa ne može. Ako ti nešto ne štima dozvoljeno ti je raspekmezit se i očekivati da će netko poput bake, djeda, mame ili tate pasti na tu dobru, staru dječju foru, no nitko ti zbog toga neće zamjerit zbog toga što si malen, što si dijete i još ništa ne znaš, ali s vremnom postupno ćeš savladavati gradivo života.

Život odmiće i iz djeteta polako krećeš prema svijtu zrelijih, postaješ tinejđer i već evo problema na pretek. Upoznat si sa nekim pojmovima života i razlikuješ već neke stvari i već sam iskorak u svijet velikih počinje te strašiti. Doživiti ljubav u ovim godinama je nešto najslađe, ali isto tako može biti veoma bolno ako se s osjećajima, emocijama poigraš ko djete šibicom, ona će te naravno opeći. Srca se lome, slamaju poput stakla, napuknu od bola i u tim pukotinama kadkad se rodi i ljubomora. To je ono što si ni u kojem slučaju ne smijemo dopustiti,pukotina je luksuz uljeza, ljubav treba rađati samo zrele plodove, biti nam poticaj da krenemo naprijed, da se odreknemo nekih stvari i usrećimo ne smo svoje najmilije već i druge sićušne atome što nas okružuju a mi ih ne primjećujemo bilo iz razloga što to namjerno ili ne namjerno znamo kadkad činiti.

Kad postaneš roditelj tada ljubav postaje puno veći stupanj od onog predhodnog, tada ljubavi puno daješ, puno u nju ulažeš, ona postaje svakodnevna briga zbog koje si spreman na žrtvu i odricanje i kad te probode oštrim mačem ti joj opraštaš, moliš za nju, pokušavaš ju izvesti na pravi put.

I u stare dane kad ti štap postane drug, a tijelo sporo i tromo još uvijek imaš sange da ju djeliš sa svima, a s mlađima još više. Nema bake ni djeda koji ne udovoljavaju unucima, pa i svojoj djeci iako su veliki i velikima su potrebni roditelji, svima nam je potreban učitelj koji će nas voditi kroz život i dati nam formulu koja nikada neće povrijediti niti jedan život niti jednu njegovu vrijednost niti jednu ljubav – to je naš Isus Krist, naše svjetlo u životu, zato ga trebamo slijediti i nedopustiti da nam izmakne iz vida.

LJUBAV KAO UMJEĆE ŽIVOTA

Ljubav je ritam intervala uglazbljen u kutiju života, gdje bubnjevi tutnje i stvaraju buku čim susretnu svoju sjajnu zvijezdu. Život ne bi imao smisla da nema melodije, zvuka rastopljene u tekučini ljubavi. Tu čarobnu toplinu oživljuje izmjenična struja i sičušni elektroni što teku niz padine živčanog nam sustava. Ne moraš postati umjetnik da bi nekog ili nešto volio, bio voljen, ljubav je umjetnost koja nas majušne čestice čini veličanstvenijima dodjeljujući životu smisao, pružajući vidike slobode osjećaja te održava naš duh budnim.U životu je sve povezano s glazbom ljubavi, ona je izvor mog i tvog raspoloženja, odrednica i usmjerivač sreće. Zašto ljudi ne vole vrane? Ne znate?! Evo reći ću vam, nije stvar u tome što su crne, nego zbog njihova nemelodičnog glasanja, samo grakču, njihov pjev sadrži prazninu ispunjenu samo hrapavim glasom što odjekuje poput repa zmije čegrtuše. Zato su nama odbojne, doživljavamo ih kao sjene koje zaklanjaju svjetolst. Život nije navikao na hladnoću, na karakter čelika, on želi vatru, oluju s kojom bi obišao svijet, upoznao daljinu horizonta gdje mu oko ne može dosegnuti kraj.

Ljubav je ne procjenjiva kad ju imaš s kim podijeliti, važno je znati dijeliti. Davanje je moć, produk ljubavi u koji je pohranjena sva njegova snaga, ono nas usrećuje ako dajemo srcem. Kažu da je lakše davati nego primati, no o nama ovisi kako ćemo ovu tvrdnju sprovesti u djelo i učiniti je da potkrijepi sadašnjost i budućnost. Često u ljudima možete vidjeti pohlepu, zavist, ne žele djeliti jer se boje izgubiti, no zapravo ne znaju da ne davanjem gube ono što su mogli davanjem steći kao npr. prijatelje. Možda je to razlog njihove ne sigurnosti u sebe ili je uzrok skriven u prošlosti, iz njihova djetinjstva, možda im nitko nije pokazao jezgru ljubavi, svu srž koja vrvi i vodi ka napretku, nije ih nitko štitio, a svaki put bivali bi povrijeđeni za svaki uskraćeni zalogaj. Takvim osobama potrebna je toplina, ne samo toplina i više od toga, potrebna je snaga, energija da razori kristaliće leda koji čekaju poljubac jutarnje zrake sunca.

Jednom nam je profesorica iz hrvatskog upitala: «Što mislite, da li se može roditi ljubav između djece ako u obitelji ne postoji ljubav? Svoje mišljenje napišite za domaću zadaću!» Kao odgovor u svom sastavu rekoh: «veoma teško će ljubav uroditi plodom u onoj obitelji koja u odgoj svoga djeteta nije uložila uzajamnu ljubav. Ne razumijem kako ljudi mogu očekivati nešto od djece ako ih oni o tome ne nauče, ne pokažu, kako možeš reći nkom da čita knjigu ako nije naučio i svladao sva slova abecede? To je kao da pitate može li bez sunca opstati život na zemlji? Naravno da ne, možda bi mogao neko vrijeme biti prisutan tu, no silna hladnoća bi ga u tren iskorijenila. Ljubav je nalik suncu, toj žutoj nebeskoj lopti što žari, grije svim svojim bićem pružajući svoje meke, blage zrake poput majčinih ruku, govori dostupna sam svima, priđite da vam život pojim svojim daškom svjetlosti. Ljudi ne znaju dovoljno cijeniti ono što imaju, za
boravljaju na ono što imaju, što im je dano, uvijek žele više i sebe guraju na prvo mijesto, kad izgube ono što su nekada imali tada shvate da su u krivom smijeru pratili svijet. Ako je ljubav odbačena u stranu te zamjenjena neskladom, neredom, ako si serviramo nepravdu z
a doručak, a za ručak smo osjećaje zarobili u bocu, između brata i sestre ni za večerom ne može se roditi nit koja bi im spojila srca i ruke. Njih bi razdvajala vaga koja bi pokazivala da je lijvica prevagnula desnicu i ništa ju više ne može vratiti u položj ravnoteže.

  Vjerujem u ljubav, ona čini čuda, vjerujem u njenu snagu jer znam da ona može i hoće u djeliću sekunde promjeniti svijet na bolje, ljubav je umjeće baš kao što je život umjeće, zato živi ga, čuvaj, nikakvo materijalno bogatstvo ne može ga kupiti, sagraditi, a još manje nadoknaditi.»

CITATI KOJI SU MI SE NAJVIŠE SVIDJELI U KNJIZI ERICHA FROMMA: UMJEĆE LJUBAVI

«Ljubav predstavlja umjeće baš kao što je život umjeće..»

«Svi smo mi djeca Božja,… svi smo čestice iste ljudskobožanske supstancije… svi smo mi jedno… svaki od nas jedinstveno je biće, kozmos za sebe…»

«… zrela ljubav je sjedinjenje pod uvjetom očuvanja vlastitog integriteta, vlastite individualnosti. Ljubav je aktivna čovjekova snaga, snaga koja probija zidove što razdvajaju čovjeka od njegovih bližnjihm, koja ga sjedinjuje s drugima. Ljubav pomaže čovjeku da predvlada osjećaj osamljenosti i odvojenosti, a ipak mu dopušta da bude svoj, da zadrži svoj integritet. U ljubavi se zbiva paradoks da dva bića postaju jedno, a da ipak ostaju dvoje.»

«Davanje je naviši izraz moći… Davati je radosnije nego primati, ali ne zbog toga što je to lišavanje, već zbog toga što u aktu davanja dolazi do izražaja moja životnost.»

«Nije bogat onaj tko ima mnogo, već onaj tko daje mnogo. Sakupljač koji je uznemiren da nešto izgubi jest, izraženo riječnikom psihologije, siromašan čovjek lišen svega što nadilaze gole potrebitosti za uzdržavanje bio bi nesposoban da uživa u činu davanja materijalnih dobara.»

«Ljubav je aktivna zaokupljenost životom i rastom onoga što volimo. Gdje te aktivne zaokupljenosti nedostaje, nema ljubavi… Čovjek voli ono oko čega se trudi i tridi se oko onoga što voli»

«Ljubav je djete slobode, anikad dijete dominacije.»

 

«S gledišta mudraca nebo je muškarac, a zemlja žena; zemlja uzgaja ono što nebo dopušta da padne. Kad zemlji nedostaje topline, nebo je šalje, kao ona izgubi svježinu i vlagu, nebo je obnavlja. Nebo se neprekidno okreće, poput muža koji ženi neprestano donosi namirnice.

I zemlja je zaposlena kućnim poslovima; ona poslužuje rođeno i mlado onime što na njoj uspjeva. Smatraj da su zemlja i nebo obdareni inteligencijom, budući da obavljaju posao inteligentnih bića. Zašto mile jedan drugome poput ljubavnika dok ne  kušaju užitak jedan od drugoga? Bez zemlje, kako bi svijet i drvo cvali? Što bi tada nebeska voda i toplina proizvele?… Dan i noć su samo izvana neprijatelji, jer oni ipak služe istom cilju, svaki zaljubljen u drugog sa svrhom usavršavanja zajedničkog posla. Bez noći čovjekova priroda ne bi primila plaću, pa dan ne bi imao ništa da potroši.»

«Djetinja ljubav ravna se prema načelu: ¢Volim jer sam voljen.¢ Zrela pak ljubav slijedi princip: ¢Voljen sam jer volim.¢ Nezrela ljubav kaže: ¢Trebam te jer te volim.¢»

«Ako istinski volim nekog čovjeka, voli sve ljude, volim svijet, volim život. Mogu li reći nekome: ¢volim te¢, znači moram biti sposoban da kažem: ¢volim u tebi svakoga, volim pomoću tebe svijet, volim u tebi sebe.¢»

«Bespomoćnost je privremeno stanje: sposobnost da se osovi i korača vlastitim nogama stalna je i zajednička. Pa ipak ljubav prema bespomoćnom, ljubav prema siromašnima i stranim ljudima početak je bratske ljubavi.»

 

«LJUBAV TREBA DA BUDE SUŠTINSKI ČIN VOLJE, ČIN ODLUKE DA POTPUNO POSVETIM SVOJ ŽIVOT ŽIVOTU DRUGE OSOBE»

 

«Ljubav je čin vjere i tko god slabo vjeruje slabo i voli.»

 

LJUBAV I PRIJATELJSTVO MEĐU SPOLOVIMA

Shematski prikaz podjele ljubavi:

LJUBAV

FILIJA                                             EROS

AGAPE

Zaljubljenost je stanje koje se rađa spontano i u kojem se ja osjećam blizu duše drug osobe. Zaljubljenost je početak upoznavanja dviju osoba i s vremenom ona će, ako je iskrena, prijeći  u zrelu ljubav, zapravo ona je početak, nacrt kojeg treba usavršiti, nadograđivati neprestano, zahtjeva mnogo i daje mnogo, zato je posebna.

FILIJA – duboko prijateljstvo dviju osoba drugog spola

AGAPE – nesmrtna, univerzalna ljubav, ona želi dobro drugoj osobi bez obzira na korisni cilj, to je kršÄ‡anska duhovna ljubav bez ercizma

EROS – obuhvaća tjelesnu ljubav, strast i emocije s željom posjedovanja druge osobe.

BRAČNA LJUBAV I OBITELJ U BOŽJEM NAUMU

• ü NARAV I SMISAO BRAKA – međusobno dobivanje u svim riznicama ljudskog života, a uključuje jednu od najodgovornijih zadaća a to je odgoj potomstva
• ü ŠTO CRKVA IMA S BRAKOM? – Brak je intuicija o kojoj brine društvo, u vidu zakona i prava obitelji, stoga i Crkva ima ulogu razvoja obitelji jer potiče njezin duhovni rast i razvoj, a time zadire duboko u intimu obitelji
• ü ULOGA OBITELJI U ŽIVOTU POJEDINCA – rođenjem dobivamo telmeljni poziv – život, u obitelji se rađaju, rastu i oblikuju ljudi, ona je škola ljudskosti, nezamjenjiva odgojteljica
• ü OBITELJ – VRELO I NOSITELJICA ŽIVOTA – obitelj se utemeljuje na zajedničkom životu krvnim srodstvom povezanih osoba. Obilježavaju je intimna atmosfera i emocionalna vezanost. U njoj se ujedinjuju razne funkcije vezane za stvaranje i održavanje života. U obitelji nastaje život i ona izgrađuje ljudsku osobnost. Zasniva se na braku i ljubavi, ona je «zajednica ljubavi i života.» Ljubav je osnova zajedničkog života u braku i trajna bračna povezanost.
• ü Bračna ljubav – je jedinstvena, odnosi se na jednu osobu i uključuje ne razrješivost i dimenziju spolnog sjedinjenja.
• ü Zlouporaba ljudske spolnosti – za neke stvari u životu lakše je reči ono što one nisu ili što one jesu. Danas možemo čuti kako se mnogo
  govori o negativnim vidovima ljudske spolnosti, mnoge prilike čine područje ljudske spolnosti ne doraslih. Prirodni rast idozrijevanje, mogu biti na putu zloupotrebe spolnosti, zloupotreba je kriva usmjerenost ka konačnom cilju. Dužni smo imati i odreÄ
  ‘eno poštovanje prema sebi, svom tijelu. Neozbiljan pristup može dovesti do određene stranputice ili neuredno sklonosti za neke debijacije postoji i mogućnost medicinske korekcije. Najvažnije je da osoba bude strpljiva s samim sobom. Jedna od češÄ‡ih zloupotreba jes samozadovoljavanje. Devijantno ponašanje je mladohizam homoseksualnost i lezbinje spolno opčenje s životinjama i sahomazohizam. Kod svih ovih oboljenja življenja seksualnost ne ide svom cilju nego u određenu jačinu skree s granica normalnosti.
• ü Ljudska seksualnost kao dar i zadatak – čovjekovo biće je već od rođenja određeno seksualnošÄ‡u, seksualnost je sredstvo i veza jedno od najčvršÄ‡ih oblika među ljudima gdje postoji međusobno darivanje muškarca i žene, oni tako postaju sposobni za stvaranje, za darivanje života. Kad ne bi bilo te vrste darivanja ili kad bi ona prestala prestalo bi svako bivovanje. Spolnost je čovjeku darovana da ostvari zajedništvo koje će u ljubavi stvarati novi život. Ljudska seksualnost je dar Božji čovjeku i kao takva ima svoju vrijednost za oba braćna duga koji su svojim sjedinjenjem postali jedno.
• ü Moj satav prema ljudskoj seksualnosti – mladi često ulaze veoma rano u spolne odnose, misle kako su dovoljno zreli, da sve znaju, ne misle na posljedice koje se javljaju zbog nepromišljenosti i neodgovornog ponašanja, a kad se dogode ostaju trajno prisutne u našem životu i već je kasno za ispravak naše brzopletosti, neodgovornosti. Mislim da nije dobro ulaziti s nekim u spolni odnos ako nisi spreman, ako to činiš zato što svi to čine, ili zato da ne bi izgubio voljenu osobu ili ako misliš samo na tjelesno zadovoljavanje. Spolnost nije namjenjena ljudima da ju iskorištavaju, ona je stvorena da se ostvari zajedništvo koje će u ljubavi stvarati i donjeti na svijet novi život. Ljudi nisu životinje i zato trebamo ostati ljudima, svoju spolnost moramo prihvatiti odgovorno. Neželjena trudnoća postaje teret, taj emocionalni osjećaj najvećim djelom postaje prisutan kod djevojaka, sva krivnja i odgovornost ostaje na njoj dok dečki pobjegnu glavom bez obzira, svaka čast iznimkama koji hrabro preuzmu odgovornost i podjele ju sa svojom djevojkom, u takvim slučajevima neželjena trudnoća neće postati teret, nego zadatak i razlog za ljubav. Onaj dečko koji osječa ljubav prema curi neće i nebi trebao tražiti, niti prisiljavati djevojku za ono na što još ona nije spremna, neće ju niti će ju ucjenjivati zbog njene odluke. Sve što je pod prisilom, sve što vrijeđa, ucjenjuje nije ljubav, nego iskorištavanje, zlouporaba, takvo ponašanje nedolikuje čovjeku, nego zvijerkama u divljini.

EVO ŠTO KAŽE BIBLIJA O LJUBAVI:

Najljepša definicija ljubavi za mene je poslavnica sv. Pavla korinčanima u kojoj kaže sv. Pavao:

• ü «Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bi imao, bio bih mjed što ječi, ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa. Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi.
• ü Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.
• ü Proštva? Ona će išÄeznuti! Jezici? Oni će umuknuti! Znanje? Ono će nestati. Jer, nesavršeno je naše znanje, i nesavršeno naše proricanje. Kad dođe što je savršeno, išÄeznut će što je nesavršeno.
• ü Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete. Kad sam postao zeo čovjek, odbacio sam što je djetinje. Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spoznat (od Boga). Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali je najveća među njima ljubav.»

ZAKLJUČAK:

Kao svoj zaključak neću izvoditi neke svoje definicije, sve što sam imala za reći i sve što znam o ljubavi kako ju doživljavaju drugi a kako ja, sve što sam naučila u školi, na vjeronauku, sve što sam čula ukratko sam napisala u ovom seminaru. A da moj zaključak nebi zvučao monoton i nedovršen, začinit ću ga još rečenicama koje sam izdvojila kao najlijepše čitajući knjige koje definiraju na različit način što je to ljubav, što je njen cilj, kakva bi trebala ona biti i kako smo mi ljudi povezani s njom:

• Ø Da bismo doživjeli ljubav moramo se truditi, a ne samo čekati da nas netko voli
• Ø Ljubav nije činjenica nego odnos prema činjenici
• Ø Ljubav je oblik međusobnih odnosa i stavova među ljudima
• Ø Ljubav je nešto između nas i drugih, između nas i svijeta, između nas i zemlje
• Ø Ljubav je prihvaćanje sebe i drugoga kakvi jesmo, kakvi se razvijamo, kakvi se mijenjamo
• Ø Ljubav je prihvaćanje različitog i neočekivanoga, sebe i drugoga, a ne samo uvijek očekivanog
• Ø samo prava ljubav ne postavlja uvijete i prihvaća sve što se dogodi i kako se dogodi
• Ø Ljubav je zahtjev, znanje i vještina
• Ø Ljubav je osnovni instrument međusobnog razumijevanja među ljudima
• Ø Papa Ivan Pavao II. kaže: «Ljubav je temeljni i prirodni poziv čovjeka.»

LITERATURA:

• ü Moja bilježnica iz vjeronauka (iz 2. i 3. razreda srednje škole)
• ü Moja bilježnica iz hrvatskog jezika (3. razred srednje škole, sastav o ljubavi)
• ü Knjiga Ericha Froma: Umijeće ljubavi

SADRŽAJ:

ü UVOD	Str.2
ü LJUBAV KAO UMIJEĆE	Str.3
ü CITATI KOJI SU MI SE SVIDJELI U KNJIZI ERICHA FROMA: UMIJEĆE LJUBAVI	Str.5
ü LJUBAV I PRIJATELJSTVO MEĐU SPOLOVIMA	Str.7
ü BRAČNA LJUBAV I OBITELJ U BOŽJEM NAUMU	Str.8
ü EVO ŠTO KAŽE BIBLIJA O LJUBAVI	Str.10
ü ZAKLJUČAK	Str.12
ü LITERATURA	Str.13
ü SADRŽAJ	Str.14